Mjerenje inflacije i preispitivanje strategije

Pouzdana mjera inflacije pridonosi našoj uspješnosti

Naša je zadaća održavati stabilnost cijena. Činimo to održavajući inflaciju – odnosno stopu promjene opće razine cijena dobara i usluga kroz vrijeme – niskom, stabilnom i predvidljivom.

Da bismo bili uspješni, potrebna nam je pouzdana mjera inflacije. Promatramo cijene stotina dobara i usluga na koje ljudi obično troše novac. Obuhvaćene su cijene dobara kao što su hrana, odjeća ili automobili te cijene usluga kao što su mobilna telefonija, karte za vlak i najamnine. Sve to zajedno daje nam sliku o promjenama opće razine cijena u gospodarstvu.

Kojom se mjerom služimo u europodručju?

U europodručju tu opću sliku daje harmonizirani indeks potrošačkih cijena (HIPC), koji izrađuje statistički ured EU‑a. Sličan je golemoj košari koja sadržava 295 dobara i usluga iz svih država europodručja. U košari su dobra i usluge na koje ljudi obično troše novac.

Ta je ukupna mjera dobar način za praćenje promjena cijena u gospodarstvu. Njome se ESB služi kako bi odluke koje donosi bile dobre. Kao što zemljovid mora biti pouzdan i kao što se zemljovid mora posuvremenjivati kako bi se na njemu vidjele prepreke ili novi putovi, mjera inflacije kojom se ESB vodi mora biti vjerodostojna, pouzdana, pravodobna i usporediva.

Inflaciju može biti teško izmjeriti

Teško je postići da naša mjera inflacije zadovoljava sve visoke standarde. Kvaliteta dobara i usluga može se s vremenom mijenjati. Vaš najnoviji mobilni telefon, na primjer, možda je bio skuplji od prethodnoga. No možda razlog nije inflacija, nego bolja kvaliteta. Nova, inovativna dobra i usluge sve brže zamjenjuju stara dobra i usluge, što otežava mjerenje kroz vrijeme. Mjerenje promjena cijena otežava i rast kupnji na internetu, na kojem se cijene mogu razlikovati od onih u mjesnim trgovinama.

Teško je uvrstiti troškove vlasništva nad stambenom nekretninom

U 2020. europski građani izrazili su nam zabrinutost zbog sve većih troškova stanovanja. Međutim, naša mjera inflacije nije potpuno odražavala troškove vlasništva nad stambenom nekretninom, odnosno troškove stambenih nekretnina u vlasništvu stanara. Cijene stambenih nekretnina tada su već neko vrijeme rasle u mnogim državama europodručja, premda je inflacija bila niska.

Postoji nekoliko razloga zašto troškovi vlasništva nad stambenom nekretninom još nisu obuhvaćeni našom mjerom inflacije.

Na primjer, udio građana koji u svojem vlasništvu imaju stambenu nekretninu razlikuje se od države do države. Statistički podatci o stambenim nekretninama namijenjenima najmu stoga su korisniji kada se promatraju države s velikim tržištem najma nekretnina. U tim se državama na temelju iznosa najamnine mogu procijeniti troškovi stanovanja građana koji su vlasnici nekretnine u kojoj stanuju. Nasuprot tomu, u državama s manjim tržištem najma, a većim udjelom kupnji nekretnina, kretanja cijena stambenih nekretnina u vlasništvu stanara mogu se izračunati na temelju prodajnih cijena kuća i stanova.

Zbog takvih je razlika teško pronaći usporedivu mjeru za cijelo europodručje.

Želimo se služiti mjerom inflacije koja u što većoj mjeri odražava iskustva građana i zato Upravno vijeće podržava uključivanje stambenih nekretnina u vlasništvu stanara u HIPC. No riječ je o teškom zadatku za čije će ostvarenje biti potrebno određeno vrijeme.

U međuvremenu ćemo se u mjerenju inflacije, kao i dosad, prije svega služiti sadašnjim HIPC‑om. Istodobno ćemo, kako bismo bolje razumjeli promjene cijena u gospodarstvu, pratiti i druge mjere inflacije koje uključuju stambene nekretnine u vlasništvu stanara.